„Pripovetke“ Miljenko Jergović

841b9a8b3de8bab1940490fce20235fb

Borci protiv patetike rekli bi da se plače i
od luka, pa ne moramo jos i od knjiga, pjesama, filmova i života.
Dobri stari Frank Capra na to je ustvrdio: „Od luka se plače, ali još
nije pronađeno povrće koje bi nagonilo na smijeh.“

Zmija donosi mir ljudima dobre volje. Grehota ju
je ubijati, a ludo ju je mrziti. Toliko je zla na svijetu da bi ljudi smjeli
mrziti zmije.

Teško je biti nevoljen, a nevoljeni su zapravo svi koji nisu halalili
prethodnu ljubav i tako napravili mjesta u duši za novu. Manojlo
Tomić napisao je 1993. da u životu želi samo dvije stvari: piti,
voljeti i biti voljen, a onda je shvatio da su to, zapravo, već tri
stvari.

Sarajevo je danas grad sa najviše slabih kojima su dušu poderale i
kosti polomile jake ljubavi. Nema drugog takvog grada na
svijetu, kao što nema ni grada koji se sav vidi s jedne jedine
stijene, s koje se svaka riječ tri puta čuje i na kojoj je svaka bol tri
puta veća.

Pamtimo ono što smo doživjeli, što si umišljamo da smo doživjeli,
ali pamtimo i ono sto su doživjeli ljudi koji su nas podigli, očevi i
majke, bake i djedovi.

tumblr_n5w21fLpfP1r4zr2vo1_500

Šum rijeke katkad je dovoljan da
se čovjek zanese i zaboravi ono što ga čini nesretnim.

Iluzije mozda jesu lažne, pa od života znaju načiniti laž, ali iluzije su vrijedne nakon
što se izgube.

Ali Bog nikada ne daje ono čega
se čovjek sam odrekao. Bog ne čuva ljudima uspomene.

A televizija i novine lažu
samo kad objavljuju dobre vijesti iz naše zemlje.

Ako postoji raj, tada smo u njemu svi zajedno, bez obzira na svoje
vjere i nevjere i imena kojim pokušavamo Boga dozvati, dosađujući mu dok
god smo živi. Ako raj ne postoji, tada nam je svejedno pod kojom zemljom
ležimo i čiji nas crvi jedu.

Više ništa neće ići tako sporo kao
ćiro, a sve što ide brzo, svaki autobus, auto i avion, čovjeku pruža
iluziju da je veći od svijeta u kojem živi.

73a68c304154304c73989744abd965b6

Povijest srca jedina je autentična ljudska povijest. Sve drugo su historije
civilizacija, naroda, plemena i njihovih ideja, pa u njima ne možeš pronaći
žive prijatelje, rodbinu, zaboravljena lica s televizijskih ekrana, mrtve češke
turiste, ostarjele galebove s makarske rivijere i Mostarce koji govore kao da
se rugaju cijelom svijetu. Njih srce zna nakon sto ih glava zaboravi, kao što
srce zna Jugoslaviju, tu riječ koja tebi znači već nešto deseto, nešto kao
gorki badem koji je tebi gorak, ali srcu eto nije i nikad nece biti.

Zli ljudi su uvijek zaljubljeni u tuđe poroke.

„Svijet je ovaj tiranin tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj.“

Šta bi rekli Bach, Mozart i Schubert da su znali kako će
jedna mala čudna zemlja njihovu muziku koristiti isključivo kao
dosadnu podlogu za velike tragedije.

Čovjek nije svjestan što mu je sve u životu navika i od čega se sastoje
tipski prizori njegovog života.

Sreća je dvojbena i o njoj bismo mogli dugo dumati i uvijek
ostajati na početku, ali je baksuzluk jasan kao dan, uvijek na
jednak način bezazlen i bespogovoran.

Nema veće sreće od blesave i bezrazložne sreće i nijedan gubitak
nije tako velik kao kada izgubiš dar za takvu sreću.

tumblr_nz9g5p7dDs1uip6rno1_500

Nikada nećeš biti ostavljen na miru ako zaista želiš da te cijeli
svijet na miru ostavi.

Da nisi bio skeptik i kukavica, ne bi bilo ni ovog tereta nostalgije. Uspješni
ljudi nisu nostalgični, sjećanja su im višak i efikasni su taman onoliko koliko
su pametni. A ti si uvijek bio pametniji nego uspješniji…

Očigledne prevere nikad se ne vide.

Šta znači biti stranac u tvom svijetu? Stranac si kad možeš da odeš čim
počne rat.

Nada je plemenita kao lijep lovački pas
koji je naćulio uši jer mu se učinilo da je u daljini čuo pucanj iz lovačke
puške. A zapravo: tišina je da ne može biti tiša.

Čovjek je osuđen na propast, razumni to znaju, u slučaju da pokreće
novine ili osniva političku partiju, jer su već pokrenute sve novine i
osnovane sve partije koje su uopće potrebne. Preko toga je višak.

Ženska je mašta u odnosu na mušku kao sinemaskop u boji prema
crno-bijelom televizoru.

tumblr_nvyo1aCROA1sk8mfto1_540

Strašno griješimo kada mislimo da smo shvatili svijet oko sebe i da
imamo pravo smijati mu se.

Mnogima je rat bio završen kada su izgubili svoje bliske. Primirje i
mir zapravo se računaju samo u životima onih kojima nitko nije
poginuo.

Nema strašnije noći od novogodišnje: niti ju možeš prespavati, niti se
možeš nagovoriti da ti bude sretna.

Samo u spomenarima i više nigdje, riječ zauvijek nešto je značila.

Interesantno je kako se mi romantično vežemo za
demonstracije.

Sarajlijama je sentiment uvijek bio važniji od pameti.

Danas se teško išta može parodirati, osim vlastitih sjećanja.

Ljudi jednostavno osjećaju prazninu i bez onih koje više ne vole.

tumblr_nxukag1xmZ1u63l5eo1_400

 

Advertisements

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Статистике блога

  • 902,438 hits
%d bloggers like this: